Smrt uživo

Piše Nataša Jovanović

Kako je televizija B92, svojevrsni policajac političke korektnosti i raznih građanskih etika, emitovanjem serijala Hitna pomoć došla u situaciju da direktno učestvuje u kršenju najosnosvnijih ljudskih prava


Od kako je pre nepunih deset godina holandska firma „Endemol“ osmislila rijaliti šou, najnoviji vid dekadentne televizijske zabave za evropsku i svetsku sirotinju, srpski producenti su kupili licencu većine njenih emisija. Veliki Brat, Sve za Ljubav, 48 sati svadba, Zvezda ulice, Menjam ženu, Sve za ljubav…
Ali, da će i državne ustanove u Srbiji postati žrtve ovog mentalnog neokolonijalizma, to ni najmračniji pesimisti nisu mogli da predvide. Slučaj rijaliti šou programa koji prati uživo rad beogradske Hitne pomoći svakako nije smislila holandska firma, već su njenu realizaciju pomogli Ministarstvo zdravlja, TV kuća B92, Vižn tim i sam MUP.
Utoliko je ovaj slučaj i poseban za razliku od sličnih, a uvoznih.

ŽRTVA DANA
Najavljen kao potpuno nov dokumentani format, ekipa Vižn tima u pomenutom serijalu prati ekipu hitne pomoći u obavljanju njihovih svakodnevnih aktivnosti. Cilj je, kako je kuća B92 najavila, pokušaj da gledaoci bliže upoznaju ljude u crvenim uniformama. Kao da je reč o još neviđenim referencama aparata za guljenje krompira na TV šopu, B92 kuša znatiželju miliona gladnih i većinom nezaposlenih gledalaca: „Saznajte kako članovi ekipe Hitne pomoći izlaze na kraj sa mnogobrojnim problemima – gradskim gužvama, nesavesnim vozačima, vremenskim neprilikama? Kako podnose stalni teret odgovornosti – jer kada sekunde odlučuju o životu i smrti, svaka sitnica može da bude sudbonosna – i kako se sve to reflektuje na njihov privatni život?“
Ali ni Rim nije što je nekad bio. Umesto gladijatora, na TV B92 dobili smo krvavu zabavu bez imperatora. Pred očima gledalaca smenjuju se slike srčanih bolesnika koji se bore za život, reanimiranje umirućih, uriniranih, uplašenih,  nesvesnih uloge da lična drama koju preživljavaju postaje stvar od opšteg dobra, namenjena da zadovolji interesovanje i produbi strahove ionako, kako je to skoro izvoleo reći jedan vozač taksija, polulude nacije.
Jednočasovna živa drama odvija se na televiziji koja je svojevremeno prva pozivala na kažnjavanje dnevnih novina koje su na svojim stranicama objavljivale slike umrlih ili poginulih osoba.

Jednočasovna živa drama odvija se na televiziji koja je svojevremeno prva pozivala na kažnjavanje dnevnih novina koje su na svojim stranicama objavljivale slike umrlih ili poginulih osoba.

KASTING ZA ODABRANE
Zadiranje u privatnost u osnovi kosi se i sa etičkim načelima novinarstva. Kako kaže Nino Brajović, sekretar Udruženja novinara Srbije forma rialiti šoua poprimila je sve veće granice i u sve većoj meri privatnost postaje predmet javnog predstavljanja. Sam čin ulaženja u nečiji dom, smatra Brajović, predstavlja kršenje kodeksa, osim ukoliko za to ne postoji dozvola.
„Zakonom o medijima predviđena je zaštita privatnosti maloletnika i osoba koje ne žele da se nađu u situaciji da budu predstavljene javnosti. Kada je reč o bolesnoj osobi, postavlja se pitanje da li u trenutku dok joj se pruža hitna pomoć, ona ili njena preneražena rodbina, mogu da daju saglasnost. Odgovor je – ne. S jedne strane predstavljanje profesije doktora jeste u sferi javnog interesa, ali sa druge imamo povredu privatnosti. Kako ni jedan kodeks ne može da predvidi životnu situaciju, vaganje između javnog interesa i kršenja privatnosti mora pažljivo da se izmeri“.
Ali ko je i za koliki novac odobrio da kamere ovog programa ulaze u najdublju privatnost zloupotrebljenih građana, kad god pozovu Hitnu pomoć? Sudeći po pozivima pristiglim u našu redakciju, u želji da sačuvaju malo ljudskog dostojanstva,  bolesni građani ne usuđuju se da pozovu 94 kako se ne bi našli na malim ekranima u ulozi žrtve dana! Tako nam je jedna čitateljka, teški srčani bolesnik, u očaju ispričala da je posle jednog napada pomoć potražila u komšiliku, spremna da umre samo da je sin koji je doputovao iz inostranstva ne vidi na televiziji, „tako bespomoćnu u stanju umiranja“, uz pitanje da li je možda ovde reč o zloupotrebi.
Odgovor na to pitanje ponudio nam je Branislav Lazić, direktor Hitne pomoći koji za „Pečat“ kaže da se sve epizode emituju uz saglasnost pacijenta ili njegove rodbine, te da će ukoliko pacijent kome se pruža lekarska pomoć odluči da ovaj trenutak ne podeli sa gledaocima (čitaj celim svetom), njegovo mesto će zameniti drugi pacijent (dobrovoljac), kome će prilikom prikazivanja kadrova snimateljska ekipa zamagliti lice.
Toleriše se, kako smo saznali, i naknadno odustajanje od prikazivanja, pri čemu ekipa koja montira materijal često zbog “ekskluzivnog” snimka „zažali“, ali konačno ispoštuje želju snimljenog.
Ovaj serijal, kako u razgovoru za „Pečat“ objašnjava Lazić, nastao je uz saglasnost Ministarstva zdravlja, Hitne pomoći,  Vižn tima  i televizije B92, a sve uz podršku MUP-a.
„Takvi serijali praksa su u celom svetu. Dokumentarac o radu Hitne pomoći je, zahvaljujući odobrenju nadležnih institucija, legalan i u osnovi human, jer akcenat nije na pacijentima, već na teškom radu ekipe Hitne pomoći. Za učestvovanje u serijalu mnogo prijavljenih radnika najpre je prošlo kasting koji je trajao tri nedelje, a odabrani su oni, koji su, pored stručnosti, zadovoljili i umetničke kriterijume Vižn tima“, kaže Lazić.

DEGUTANTAN POSAO
Međutim, nameće se i pitanje ko je, kada, i pod kakvim pravnim okolnostima pristao da jednu državnu zdravstvenu ustanovu od posebnog značaja izvede pred kamere televizije B 92, te kako je ta televizija koja je inače svojevrsni policajac političke korektnosti i raznih građanskih etika, došla u situaciju da direktno učestvuje u kršenju najosnosvnijih ljudskih prava putem ovog programa.
Ova i mnoga druga pitanja svakako zaslužuju da ih pretrese Skupština Srbije i njeni nadležni odbori, koji su osnovali Radiodifuznu agenciju, u čijoj je nadležnosti arbitraža ovakvih televizijskih sadržaja.

„Ako hoćemo da budemo pas čuvar javnog interesa, moramo izaći iz klasične definicije medija i konkretno pomoći”: Veran Matić

A kako se Radiodifuzna agencija izjasnila povodom ove teme? Kako su nam rekli, oni ne izdaju dozvole za pojedinačne emisije, već dozvole za emitovanje radio i televizijskog programa. U tom smislu televizija B92 nije u obavezi da pribavi dozvolu za emitovanje navedene emisije.
„Među nadležnostima Agencije je nadzor nad radom emitera, pa u tom smislu ona prati i rad TV B92. Prilikom nadzora nad radom emitera Agencija se rukovodi Zakonom o radiodifuziji i podzakonskim aktima. U tom smislu Agencija nije u obavezi da vrši nadzor nad primenom Etičkog kodeksa novinara, jer je to akt koji donose emiteri i udruženja novinara, nezavisno od rada Agencije, pa prema tome Agencija ne može po tom osnovu na preduzima bilo kakve mere. Do sada nije bilo predstavki građana na ovu emisiju, kao ni učesnika“, rečeno nam je iz ove kuće.
Dok se to ne desi, a verovatno da skoro neće, milioni TV zavisnika gledaće po dva puta nedeljno prenos srčanih udara, pa čak i smrtnih slučajeva uživo, s tim što sa najnovijim sadizmom u Srbiji ovaj put udruženo nastupaju državne institucije i najpovlašćenija režimska televizija.
Pitanje koje će još morati da se razmrsi jeste i to ko treba zakonski da odgovara zbog narušavanja nepovredivosti stambenih objekata (kamere ovog serijala ulaze u kuće i stanove), sa kim je proizvođač ovog programa sklopio ugovor, kako se desilo da velike marketinške agencije u vlasništvu ljudi bliskih vlasti, ili iz samog njenog vrha, učestvuju u  degutantnom televizijskom poslu.
A kao što jednom prilikom reče Veran Matić: „ako hoćemo da budemo pas čuvar javnog interesa, moramo izaći iz klasične definicije medija i konkretno pomoći”.

9 коментара

  1. Marko Nikolin

    Sram ih bilo, da ih sram bude…

  2. Od B92 i Verana Matića više ništa ne može da me začudi.Odavno sam prestao da ih gledam zarad sopstvenog mentalnog zdravlja.

  3. Danas, obelezavajuci napad nato..B92, spominje, zlocin nad porodicom Berisa i hladnjace, koje su procesuirane,a zutu kucu, spska srca, bubrege, jetru..*neprocesuiranu*..ne pominje, kao ni mnoge druge stvari…jer bi tesko teretili..NATO i zvalli smo ih *lokatori* u srbiji !

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *