Propala Kranjska sačekuša

Piše Branko Radun

Beograd nije mogao da bude prisutan na Konferenciji na Brdu kod Kranja, jer je na njoj trebalo da bude donesena deklaracija o međusobnoj saradnji u regionu. Srbija bi tako prihvatila Kosovo kao „partnera“ i „suseda“, odnosno priznala njegovu nelegalnu nezavisnost

U subotu je održana konferencija na Brdu kod Kranja koja se završila kao očigledni fijasko. Na njoj nije bilo predsednika Srbije i ključnih političara EU (predsednika EU Hermana van Rompeja i predsedavajućeg EU Migela Anhela Moratinosa), a i jedini prisutni komesar za evropsko proširenje Stefan File ubrzo posle otvaranja konferencije je „otišao zbog obaveza“. Sastanak je završen 45 minuta ranije no što je planirano. Isto tako, zapaženo je da je tokom nastupa predstavnika „nezavisnog Kosova“ Hašima Tačija predsednik Saveta ministara Bosne i Hercegovine Nikola Špirić izašao iz sale, te da je i ranije napustio sastanak. Slovenci su, naravno, pokušali da minimalizuju svoj očigledan diplomatski neuspeh.
Konferencija je propala jer je očigledno da je Slovenija bila „izlobirana“ da promeni uslove predstavljanja Kosova. Organizatori nisu pristali da se predstavnici kosovskih Albanaca tretiraju UN standardom, kao Kosovo-UNMIK, već su nastojali da izjednače status Srbije i „Kosova“. Osim toga, a što je od mnogo većeg značaja, i deklaracija koju je ova neuspela konferencija donela, sadrži delove koji govore o međusobnoj saradnji u regionu, što znači da posredno nameće prihvatanje Kosova kao „partnera“ i „suseda“, odnosno njegovu nelegalnu secesiju.
Sve to bilo je potpuno neprihvatljivo za Beograd, jer bi time de fakto Srbija priznala Kosovo kao nezavisnu državu, što je organizatorima očigledno i bilo najbitnije. Stoga je sasvim normalno što predsednik Srbije nije išao na konferenciju na Brdo kod Kranja. Ko god bi iz Srbije seo za isti sto na kome sede predstavnici kosovskih Albanaca, sasvim sigurno brzo bi završio političku karijeru jer bi „implicitno“ priznao Kosovo kao državu. Sudbina srpskih lidera, gotovo svih u najnovijoj istoriji, pokazuje da je Kosovo kamen spoticanja i najteži ispit.

NEDIPLOMATSKO „MULJANJE“
Šta su slovenački organizatori želeli da postignu organizacijom ovog skupa i ovakvim nediplomatskim „muljanjem“? Najpre, da se predstave kao diplomatski lideri Balkana (iako ne vole da ih smeštaju među Balkance), a da istovremeno pokažu kako su, zajedno sa Hrvatskom, ozbiljna država, a ne balkanska, posvađana sa Zagrebom zbog nekoliko hektara mora i nekoliko rečnih brzaka. Osim toga, skup je „izlobiran“ verovatno od strane albanskog lobija, ali i njihovih mentora koji su želeli da se na ovom skupu predstave kao „nezavisna država“. Slovenačka diplomatija podržava nezavisnost Kosova, ne samo kroz „izvestioca“ Jelka Kacina, koji ima i borbeno iskustvo protiv naših vojnika od pre dve decenije, kao i dugo negovan animozitet prema Srbiji (koju pozdravlja sa „mirdita“), već i kroz delovanje mnogo ozbiljnijih državnih institucija. Decenijama Slovenci protežiraju interese Albanaca i ciljeve koji su u suprotnosti sa našim nacionalnim interesima. Jedna tako mala, ne previše nezavisna država, sa balastom antibeogradskog garda, ne može biti ozbiljan organizator balkanskih konferencija. Pri svemu tome, Ljubljana, iako nastupa kao albanski lobista, ne brine za svoje ekonomske interese u Srbiju, jer Beograd, i pored svega, ne primenjuje ni minimum pritiska na Sloveniju.
Zanimljivo je i to što za ovu konferenciju ne postoji podrška Evropske unije. Slovenija je „samoinicijativno“ organizovala konferenciju, računajući da će dobiti podršku i Brisela i Beograda za nju. Očigledno je, međutim, da je španska diplomatija bila nezadovoljna „soliranjem“ Ljubljane, jer planira regionalni skup u junu u Sarajevu, u organizaciji EU. Stoga su osim Španaca, Italijani i Mađari takođe bili nezadovoljni slovenačkom inicijativom. Postavlja se pitanje ko je onda „došapnuo“ ideju Ljubljani da organizuje ovakav neformalno-formalni skup, koji je doveo do zabune u Briselu. Imajući u vidu status Kosova koji se na ovom sastanku potencirao logično je da su neformalnu podršku mogli dati oni koji lobiraju za nezavisno Kosovo, a to znači pre svega Vašington i London. Slovenci su ionako poznati kao zastupnici američkih projekata na Balkanu, koji ponekad dolaze u koliziju sa interesima EU u celini, ili nekih bar nekih njenih članica.

KO STVARA KONFUZIJU?
Na kraju mora se priznati da su i neki naši mediji i političke snage (poput LDP-a) doprineli konfuziji, koja je mogla da bude na našu štetu, lobirajući da Srbija mora biti prisutna na ovoj neformalnoj sesiji bez težine, „po svaku cenu“. Bez obzira na to što organizaciju ovog skupa nisu zvanično inicirale institucije EU, i bez obzira na to što bi to značilo de fakto priznanje nezavisnosti Kosova od strane Srbije, te političke snage insistiraju na tome da moramo biti „svugde prisutni“ i da „ne smemo da se izolujemo“. Oni u svojoj destruktivnoj propagandi koriste oveštale fraze o pomirenju i integracijama, ali i neistine u stilu „da Srbija koči pomirenje i integracije“. Neprekidno i zlonamerno nameću osećaj krivice srpskom društvu da bismo, valjda u „duhu razumevanja“, prihvatili kosovsku nezavisnost, i možda čak odlikovali Hašima Tačija za „toleranciju“. Ovo već više nije stvar neznanja i ideološke zaslepljenosti već direktan rad na podršci legalizacije secesije Kosova. Koja god odluka da se donese, poput ove o ignorisanju slovenačke sačekuše, a koja čak ni ne znači tolerisanje kosovske secesije, ona dolazi pod udar političkih krugova i medija koji lobiraju da Srbija potpiše konačnu kapitulaciju.
Na žalost, samo u Srbiji postoji nešto što je nemoguće u bilo kojoj civilizovanoj državi – lobi koji legalno podržava secesiju dela teritorije, a da pri tome taj lobi ne rizikuje nikakve političke ili zakonske konsekvence. Niko nema što Srbin imade – da se direktno iz džepova građana ili iz fondova javnih preduzeća finansiraju one političke snage, nevladine organizacije i mediji koji zdušno, udruženim snagama, rade na podršci secesiji Kosova.

2 коментара

  1. I posle TITA TITO!

    Srbija je već 10 godinaq okupirana, potpuno uništena, a mržnja prema nama raste. K’o predani Titovi naslednici; Slovenci, Hrvati i Šiptari nastavljaju izgradnju ,,bratstva i jedinstva” na račun Srba. K’o mladi veprovi iz Orvelove ,,Životinjske Farme” njima se pridružuju i perjanice iz Srbije: neki poput Čede i njegovog NATO-jugenda otvoreno, a neki poput Duga Bore (i njegovog EU-jugenda) perfidno, podmuklo.
    Ni posle 20 godina, ništa se nije izmenilo. Setimo se samo štrajka Šiptara u Trepči, Cankarjevog doma i antisrpske histerije koja je eksplodirala posle toga.
    Jednom za svagda treba razbiti tu iluziju bratstva i jedinstva , koju su, svako na svoj način, sprovodili i kralj Ujedinitelj i ,,Sin svih naših naroda”.
    Ceo prošli vek, u tri rata, dve države i tri društvena sistema kao konstanta se provlači antisrpski, ili preciznije antipravoslavni karakter svih zajedničkih država sa pomenutom ,,braćom”.
    Nema tu šta da se raspravlja;
    nije to ni dobro ni loše,
    nije to ni pošteno ni nepošteno,
    To je jednostavno TAKO.
    Čisto istorisko iskustvo plačeno morem srpske krvi u prošlom veku.

  2. Isterivanje Hrvata iz RS, sa preporukom da se naseljavaju u kuce Srba u RSK, nemoze se ni pod kojim uslovima nazvati *posle Tita Tito*…znaci, na teret srba iz RSK…a posle *Tita, Radovan i Tudjman*…krivica, naravno na Milosevica…????

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *