ALEKSANDAR ĐAJA S one strane dna

Osmog jula prošle godine, premijer Vlade Srbije Mirko Cvetković, gostujući u emisiji RTS-a, izjavio je „da je Srbija u vezi sa ekonomskom krizom dotakla dno i da se sada situacija poboljšava […] Sloma srpske privrede neće biti, jer slom nije nešto što pada s neba…“
Iako nisam astronom te ne znam da li „slomovi“ poput meteora padaju s neba, ili kao vulkanska erupcija kuljaju iz dubine zemlje, tek, sedam meseci nakon te izjave moram konstatovati da je većina građana Srbije toliko „slomljena“, da više i ne zna s koje je, zapravo, strane dotakla dno? S gornje ili, s donje? Jer, „dno“ je relativna stvar. A, pogotovo je relativno „kretanje s dna“, zato što ono može biti naviše, ka „poboljšavanju situacije“ ili naniže, ka potpunoj katastrofi! „Strana dna“ na kojoj smo se zadesili pod vlašću premijera Cvetkovića, definitivno determiniše pravac kretanja koji nam je ostao na raspolaganju!

DA SE VLASI NE DOSETE
Svet je, dvadeset godina posle rušenja Berlinskog zida i pada komunizma u Istočnoj Evropi, razočaran kapitalizmom – pokazala je anketa koju je krajem prošle godine objavio Bi-Bi-Si. Samo 11 odsto ispitanika u 27 zemalja sveta smatra da privreda u kapitalizmu ispravno funkcioniše, a 51 odsto njih misli da su neophodne reforme. U Srbiji, međutim, u kojoj je na delu tzv. rana, ili divlja faza prvobitnog kapitalizma, a koju su zapadni imperijalisti, da se „Vlasi ne dosete“, prozvali „tranzicijom“ – među njenim vladarima i dalje ne postoji „razumna sumnja“ u sve blagodeti koje kapitalizam donosi. Na nesreću, te „blagodeti“ prete da pokose i ovo malo srpskog naroda, koji je nakon viševekovnog satiranja i genocida, još uvek preostao na ovim prostorima…
Novosadski policajci se, u svakodnevnoj borbi sa lopovima i razbojnicima, sve češće susreću i sa ljudima, koji su postali kriminalci „iz očaja“. Teška materijalna situacija, nagomilani dugovi ili jednostavno glad, motivi su zbog kojih je izgladnelih „lopova“ sve više. Krade se bukvalno sve: od salama, zamrznutog mesa i slatkiša do raznih konzervisanih proizvoda. Osim što policija po službenoj dužnosti goni kradljivca tek ako je vrednost robe veća od 15.000 dinara, trgovci neretko odustaju i od privatne tužbe, jer se sažale na njih. To su ljudi koji iza sebe nemaju nijedan prethodni sukob sa zakonom, čak ni prekršaj, ali su ih životne okolnosti odvele u bezizlazne situacije.
„Beogradske elektrane“ svakodnevno saopštavaju – kao da je u pitanju osvajanje zlatnih medalja na Olimpijskim igrama – da se uz asistenciju inspekcije i policije nastavlja isključenje dužnika iz kategorije domaćinstva, koji uopšte ili neredovno izmiruju obaveze za uslugu daljinskog grejanja. Pri tom, one, valjda, kao „čin milosrđa“, ukazuju da se pri isključenju ne pravi selekcija (između onih sa kućama od hiljadu kvadrata i drugih, koji stanuju u vešernicama), već da prioritet predstavlja visina duga i period neplaćanja računa. Svoju „principijelnost“ dokazuju pretnjama „neplatišama“ da izmire svoje račune i tako ne dozvole skidanje radijatora, plaćanje sudskih troškova i blokadu ličnog dohotka u visini 1/3 od njegovog iznosa!

BEZVIZNI REŽIM – NISKOKALORIČAN
Pa, dobro, rekao bi slučajni „posetilac“ iz dubokog svemira: ko je dužan, treba i da plati… Da, ali… Zbog tog „ali“ – „vanzemaljci“ nikada neće moći da razumeju Srbe! Prosečna neto zarada u Srbiji u januaru bila je 29.929 dinara, odnosno 299 evra… da zaokružimo na 300. Znači, ako mu uzmeš 1/3, odnosno, 100 evra, njemu ostaje 200 evra, ili 20.000 dinara! Ako, slučajno, ima suprugu (koja je, u međuvremenu, kao „kolateralna šteta“ divljeg kapitalizma, pardon, „tranzicije“, ostala bez posla), pa još i dete školskog uzrasta, jer je bukvalno shvatio parole srpskih vlastodržaca o borbi za povećanjem nataliteta srpskog naroda – naš prosečan srpski „laboratorijski pacov“ treba da izdržava svoju tročlanu porodicu sa 6.670 dinara mesečno po glavi svojih najmilijih. Ukoliko, srpska vlast ne misli kako može da pojede svoj „bezvizni režim“ koji je, sam po sebi, pozitivna stvar, jedino što je niskokaloričan!… Šta je ovo: hajka na lisicu? Ne znam za bolji način kako da od običnog, poštenog čoveka – načinite pljačkaša samoposluge!
Zašto ne bismo od ministra Dinkića i članova koalicije „Za evropsku Srbiju“ oduzimali po trećinu plate na ime duga svakom punoletnom građaninu Srbije od 980 evra, preostalih od onih 1000 evra, lažno obećanih za akcije javnih preduzeća – a na čemu je pomenuta koalicija, na izborima maja 2008. godine, dobila 102 mandata u Skupštini Srbije?
Na sreću, predsednik Srbije Boris Tadić ocenio je da će 2010. godina biti izuzetno teška u ekonomskom smislu i da se poboljšanje životnog standarda građana može očekivati tek naredne godine. Na sednici Glavnog odbora Demokratske stranke u Pozorištu (pravo mesto!) u Staroj Pazovi, Tadić je rekao da Vlada Srbije treba da nastavi sa politikom štednje i da novac ulaže samo u one projekte koji će omogućiti razvoj Srbije i povećanje broja radnih mesta… Jedino što je zaboravio da kaže jeste, koja su to „nova radna mesta“ i kako se ona zovu – imenom i prezimenom?
Ali, postoje i bitnije stvari: na fasadi Doma Narodne skupštine obavljene su pripreme za postavljanje dekorativnog osvetljenja, a očekuje se da 900 sijalica, reflektora i lampiona, poput „svetla sa Siona“ zasvetle na proleće… Blago nama!
Nekada smo pevali „S one strane jastuka“ i „S one strane duge“… A danas?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *