Haiti: Tragedijom do statusa kolonije

Piše Vesna Popović

Siromašna ostrvska država, uništena razornim zemljotresom, sada je u kandžama bivših moćnih stranih gospodara koji se bore za stratešku prevlast, a žestoka borba između SAD i Francuske, nekadašnjih okupatora, kao i Brazila, koji pokušava da problem zadrži na nivou Latinske Amerike, oko kontrole nad ovom unesrećenom zemljom,  pokazuje da Haićani više treba da se boje novog ropstva nego novih tremora

Haiti je 12. januara doživeo smak sveta. Do trenutka završetka ovog broja „Pečata“, haićanska vlada potvrdila je samo u oblasti prestonice Port-o-Prensa otkrivena tela više od 150.000 stradalih od potresa, trećeg po jačini i broju žrtava u poznatoj istoriji, ali se ogradila da niko ne zna koliko se tela nalazi pod ruševinama – 200.000, 300.000… Procenjuje se da je u zemljotresu povređeno najmanje 194.000 ljudi, a da je milion i po njih ostalo bez domova. Od tog kobnog 12. januara naovamo, Haiti stalno potresaju naknadni tremori. Tela poginulih nema ko da sahrani, pomoć presporo stiže . Reklo bi se da je humanitarni angažman jedini motiv koji međunarodna zajednica može da nađe u tom jadu, bedi i čemeru. Ali žestoka borba oko kontrole nad Haitijem između SAD i Francuske, nekadašnjih okupatora te unesrećene zemlje, kao i Brazila, koji pokušava da problem zadrži na nivou Latinske Amerike, pokazuje da Haićani više treba da se boje novog ropstva nego novih tremora.

Prirodne katastrofe, poput zemljotresa na Haitiju, nemoguće je sprečiti.  Sredinom maja 2008. godine jak zemljotres, jačine 7,8 stepeni Rihtera, pogodio je pokrajinu Sečuan na jugozapadu Kine. U pogođenu oblast otputovao je premijer Ven Điabao koji je i rukovodio humanitarnim operacijama. Provincija je bila užasno razorena, izginulo je skoro stotinu hiljada ljudi, od užasnih prizora smrti, patnje i razaranja ceo svet se potresao. Samo godinu dana kasnije, šatori su nestali, ruševine su raščišćene, život se vratio u svakodnevnu kolotečinu.

KRV I SUZE

Haiti nije Kina. „Biser Antila“, kako tu državu na zapadu ostrva Hispanola u Karipskom moru zovu zbog prirodnih lepota, jeste najsiromašnija država na zapadnoj hemisferi. Kao bivša francuska kolonija, Haiti je bio jedna od prvih američkih zemalja, posle SAD, koja je proglasila nezavisnost, i to 1804. godine. Domorodačko stanovništvo Hispaniole, narod Aravak (ili Taino), gotovo je istrebljeno u decenijama posle  Kolumbovog iskrcavanja 1492. godine. Ostrvo je krajem 17. veka naseljeno robovima iz Afrike, koji su postali radna snaga na plantažama šećera. Španija je 1697. prepustila zapadnu trećinu Hispaniole (koja se tada zvala Santo Domingo) Francuskoj. To je postala jedna od najbogatijih francuskih kolonija 18. veka. Donosila je Francuskoj prihod veći nego što je Britanija imala od svojih 13 američkih kolonija. Robovsko stanovništvo pobunilo se 22. avgusta 1791, što je izazvalo rat sa Francuskom. Haićani su, pod vođstvom Žan Žak Desalina, pobedili vojsku koju je poslao Napoleon i proglasili nezavisnost 1. januara 1804. godine. Haiti se tada našao u najtežoj međunarodnoj izolaciji, a posledica je bila da je od nekada najbogatije kolonije postao najsiromašnija zemlja zapadne hemisfere. Od tada, veliki deo njegove istorije obeležilo je političko nasilje i korumpirani diktatori.

SAD su se u istoriju ove nesrećne zemlje uplele još 28. jula 1915, kada je tadašnji američki predsednik Vudro Vilson poslao ekspediciju od 330 marinaca „da zaštite američke i strane“ interese, odnosno da oružjem sačuvaju uticaj američkih banaka u toj karipskoj zemlji. Interese američkih banaka počeo je da ugrožava nemački kapital koji je u toj zemlji bio prisutan zahvaljujući kolonistima. Da bi izbegli da budu etiketirani kao okupatori, Amerikanci su okupaciju Haitija nazvali misijom „obnavljanja mira i reda“. Naravno, svet nije toliko lud, a u ono doba nije bio toliko potčinjen Americi, pa je Vilson pretrpeo žestoku sramotu zbog okupacije Haitija na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. godine. Pa ipak, Amerikanci su držali Haiti pod čizmom do sredine avgusta 1934. godine. Ruku na srce, ipak su poboljšali infrastrukturu Haitija. Osposobljeno je 1.700 kilometara puteva, izgrađen je 189 mostova,  izgrađen niz škola, bolnica i drugih javnih zdanja, a Port-o-Prens je postao prvi latinoamerički grad koji je dobio telefonske centrale na automatsko biranje.  Amerikanci su se povukli samo prividno. Njihovo mešanje u karipsku oblast zapravo je počelo još 1832, kad je predsednik Monro upozorio evropske sile, posebno Španiju koja je ostala bez svojih kolonija, da se drže dalje od zapadne hemisfere. A nastavljeno je putem invazija i intervencija na Kubi, u Gvatemali, Dominikanskoj Republici, El Salvadoru, Grenadi, Panami i, evo, samom Haitiju.

U DVORIŠTU UJKA SEMA

Usledile su decenije diktature, zatim vojna hunta. Taj period završio se 1990, kad je Žan-Bertrand Aristid izabran za predsednika. Veći deo njegovog mandata propao je zbog vojnog puča, ali je uspeo da se vrati na vlast 1994. i to uz pomoć Amerikanaca; tadašnji šef Bele kuće Džordž Buš Stariji poslao je 20.000 marinaca u pomoć Aristidu, koji je 2000. ponovo izabran za predsednika. Zvanično, glasine da su izbori lažirani i sveopšta korupcija doveli su do pobune februara 2004. godine – 200 godina posle prve haićanske revolucije. Nezvanično, Aristid je naljutio dojučerašnje prijatelje Amerikance kad je odbio da sprovede nasilnu privatizaciju i prodaju zemlje stranim kompanijama. Opet je zbačen s vlasti i 29. februara 2004. bukvalno izbačen iz zemlje, uz blagoslov tadašnjeg predsednika SAD Bila Klintona, danas izaslanika UN za Haiti. Utočište je našao u Južnoafričkoj Republici, a ovih dana ponudio je da se vrati i ponovo stavi na čelo zemlje, što je urodilo vrlo mlakim reakcijama.

Godine 2006. za predsednika Haitija izabran je, uz blagoslov Vašingtona, bivši Aristidov saradnik Rene Preval. Oko 80 odsto stanovništva živi u krajnjem siromaštvu, uglavnom od poljoprivrede na niskom nivou. Zbog neuspešnih pregovora sa međunarodnim sponzorima Haiti je ostao bez potrebne pomoći u novcu i razvoju. Vašington je zadržao jake pozicije zahvaljujući bezrezervnoj podršci vojne Misije za stabilizaciju Haitija UN, poznate kao Minustah. Ali i ta misija se raspala jer je u zemljotresu stradalo njeno rukovodstvo, pa Haiti više nije čak ni de fakto protektorat UN!

Koliko je Prevalova vlast efikasna, pokazao je ovaj užasni zemljotres. Prevalova administracija, suočena sa katastrofom, samo je raširila ruke i prepustila uzde Vašingtonu koji je novi angažman u Haitiju započeo već u prvim satima posle zemljotresa. Naravno, i faktor blizine omogućio je Amerikancima da se prvi pojave u potresom razorenom Haitiju. Ali sama priroda tog angažmana pokazala je da njihova računica nije samo humanitarna. Deset hiljada amerčkih vojnika smesta se iskrcalo u Haiti, zauzeli su aerodrome i počeli da određuju šta je potrebno Haićanima i ko će im pomoći. Zaređali su incidenti – više aviona koji su nosili preko potrebnu humanitarnu pomoć nesrećnom stanovništvu nije dobilo dozvolu za sletanje zato što je američka uprava ocenila da su američki vojni transporti potrebniji! U tom američkom izigravanju bogova došlo se dotle da je, u trenutku kada svaki izgubljeni sat za preživele mučenike znači granicu između života i smrti, avion sa poljskom bolnicom i deset hirurških ekipa „Lekara bez granica“ prisiljen da produži do Dominikanske Republike, koja s Haitijem deli ostrvo Hispanolu! Do ugroženih Haićana prebačeni su nekim alternativnim putevima, sa velikim zakašnjenjem. A onda je jedan njihov tim morao da kupi testeru za amputacije na lokalnoj pijaci, pošto je jedan od aviona te organizacije bio preusmeren na drugi aerodrom!

PARIZ OPTUŽUJE VAŠINGTON

Prvi koji je optužio SAD da su anektirale Haiti bio je ministar inostranih poslova Francuske Bernar Kušner. Francuska je, kao bivši kolonijalni gospodar Haitija, ali i u stanju uzbune zbog bahatog ponašanja SAD, tražila od UN da ispitaju dominantnu ulogu Amerike u Haitiju. „Ovde bi trebalo da je reč o pomoći Haitiju, a ne o okupaciji Haitija“, ljutito je reagovao Alan Žojande, francuski ministar za saradnju. On je dodao da očekuje od UN odluku o tome kako svetske vlade treba zajedno da pružaju pomoć Haitiju, ali i da zahtevaju od Vašingtona objašnjenje za ulogu koju SAD imaju na Karibima. Žojande se osvrnuo i na primedbe koje su zbog prisustva američke vojske uputile Venecuela i Nikaragva i tim povodom izrazio „duboku zabrinutost“. Pariz je takođe tražio od Brisela da Minustahu u Haitiju odmah pošalje 1.000 pripadnika vojne policije. Uspeo je da izdejstvuje samo 300. EU je odlučila da Haitiju uputi i 400 miliona evra pomoći.

Glas protesta zbog načina na koji Amerikanci diriguju humanitarnom akcijom u Haitiju podigao je i Gvido Bertolazo, vodeći italijanski stručnjak za pomoć u prirodnim katastrofama. Bertolazo je uoči međunarodne konferencije za prikupljanje pomoći Haitiju, koja je u ponedeljak, 25. januara, održana u kanadskom gradu Montrealu, poručio iz Haitija da je međunarodna akcija pružanja pomoći „patetična“ i „neorganizovani vašar taštine“, i upozorio da američki oficiri koji su koordinirali operacije na Haitiju nisu bili povezani sa humanitarnim organizacijama u toj karipskoj državi. Hose Ruis, portparol Južne komande američke vojske u Generalštabu u Majamiju, odvratio je da vojska SAD prihvata kritike na svoj račun, ali da Bertolazo mora da zna da američki vojnici imaju „samo ulogu logističke podrške“ i rade ono što im kažu vlada Haitija, UN i USAID. Naravno, italijanski premijer Silvio Berluskoni  odmah se ogradio od Bertolazovih izjava, a Franko Fratini, šef diplomatije Italije, rekao je da vlada ne deli mišljenje italijanskog stručnjaka.

Brazil, s druge strane, prednjači u protestu južnoameričkih zemalja zbog ponašanja Amerikanaca i zahteva da „ponovna izgradnja Haitija bude latinoamerički projekat“. Ono zbog čega Brazil traži da se čuje i njegov glas jest činjenica da je on vodio misiju Minustah od 2004. Nek je ta misija bila pod paskom Vašingtona, ali je ipak uspevala da obezbedi kakav-takav red i stabilnost u Haitiju. Vojne vođe Brazila odbile su da predaju komandu nad tom misijom, što se tumači kao namera te zemlje da se nametne kao vojni vođa cele Južne Amerike. S obzirom na to, Brazil je kao žestok šamar doživeo odluku Amerikanaca da vrati čak tri brazilska aviona koja su donosila humanitarnu pomoć u Haiti. Kažu da je šef brazilske diplomatije Amorim bio toliko ljut da je telefonom pozvao američku kolegnicu Hilari Klinton i zahtevao da avionima njegove zemlje bude dat prioritet. Poslednja vest iz Brazila je da je tamošnji Kongres, odnosno parlament, odobrio slanje dodatnih 1.300 vojnika u Minustah, gde već ima toliko pripadnika armije. To je odgovor na zahtev Saveta bezbednosti UN da se postojeće snage Minustaha ojačaju kako bi se poboljšala bezbednost u Haitiju i omogućila njegova rekonstrukcija. Iako je 17 brazilskih pripadnika Minustaha poginulo u zemljotresu, nacija snažno podržava svoje vojno prisustvo u Haitiju.

BOLJE S ĐAVOLOM NEGO U ROPSTVU

Dok se svetske i regionalne sile i silice bore za poziciju u nesrećnom Haitiju, čija će obnova, po rečima učesnika međunarodne konferencije u Montrealu potrajati decenijama, mediji svakodnevno zasipaju svet užasima svakodnevice unesrećenih Haićana, a sve više se priča o stradanjima najmlađih. UNICEF je upozorio na opasnost od trgovine decom na međunarodnim tržištima usvajanja, koje se aktiviraju posle ovakvih katastrofa. Žan Lik Legran, regionalni savetnik UNICEF-a, je rekao novinarima u Ženevi da je, prema dosadašnjim informacijama njegove organizacije, 15-oro dece nestalo iz bolnica na Haitiju. „Mi smo već imali ovakvo iskustvo za vreme cunamija (u Aziji 2004). Te mreže se odmah aktiviraju posle neke katastrofe i koriste slabost države i lošu koordinaciju ljudi na terenu da bi otele decu i izvele iz zemlje“, objasnio je Legran dodajući da ima dokaza da na Haitiju već postoje mreže trgovine decom preko Santo Dominga, glavnog grada susedne Dominikanske Republike. Legran je upozorio zemlje koje prihvataju decu sa Haitija, da poštuju Hašku konvenciju koja štiti decu i njihove porodice od ilegalnog usvajanja i da traže potvrde kojim se dokazuje da ta deca nisu bila oteta ili prodata.

I još nešto mora da se zna. U Haitiju, gde je i pre ovog katastrofalnog zemljotresa tri četvrtine populacije zarađivalo manje od dva dolara dnevno i gde je jedno od petoro dece hronično neuhranjeno, jedan od retkih biznisa koji su cvetali bila je prodaja „kolača“ napravljenih od blata, ulja i šećera. Brojna haićanska sirotinja godinama blatom puni prazne stomake i pati u tišini, preslaba da se aktivira u pobuni ili zauzeta prehranjivanjem sledeće generacije gladnih. To je zemlja u kojoj je, kako procenjuje UNICEF, barem 300.000 najsiromašnije dece prisiljeno da budu robovi u porodicama imućnijim od njihovih. Ti mališani, od kojih su dve trećine devojčice, zlostavljani su seksualno, psihičiki i fizički. Deca robovi poznata su pod nazivom „ravstek“, što na kreolskom, drugom službenom jeziku Haitija, znači „oni koji ostaju“. I kad na sav taj jad i bedu jedan sveštenik izjavi da je za katastrofalni zemljotres kriv pakt s đavolom koji su, prema legendi, Haićani sklopili da bi porazili francuske kolonizatore u 18. veku, to je stvarno previše čak i kad dolazi iz Amerike. Ovaj „biser“ od tumačenja prirodne katastrofe izrekao je uživo na TV konzervativni američki propovednik Pat Robertson. „Oni su bili pod francuskom čizmom… okupili su se i sklopili savez sa đavolom. Rekli su – služićemo ti ako nas oslobodiš Francuza. Istinita priča. A đavo je rekao – OK, dogovoreno. Od tada su prokleti i događa im se jedna stvar za drugom“, rekao je „pravedni“ Robertson. Naravno, usledila je bura protesta u američim medijima i zgroženoj javnosti. Ali Robertson je samo vrh ledenog brega jednog prostačkog, krajnje egocentričnog i ograničenog kaubojskog načina razmišljanja.

AMERIKANCI IZAZVALI POTRES?

Venecuelanska televizija ViVe objavila je, citirajući navodni izveštaj ruske mornarice, saopštenje za javnost u kojem se navodi da su potres jačine sedam stepeni na Haitiju izazvale SAD svojim eksperimentalnim testiranjima talasnog sistema. Ti eksperimenti, navodi se dalje, takođe bi mogli da izazovu „anomalije u vremenskim prilikama, pa tako i poplave, suše i uragane“. Na veb stranici te TV stanice navedeno je i da je američki program HAARP, istraživanje atmosfere na Aljasci (čest predmet teorija zavere) takođe kriv za zemljotres od 9. januara u Kaliforniji, a možda i za 7,8 stepeni Rihtera jak potres u Kini koji je 2008. odneo 90.000 života. Na veb stranici državne venecuelanske TV kuće istaknuto je i to da je kataklizma na Haitiju samo priprema za mnogo veću metu – Iran, javlja Foks njuz. Krajnji cilj ovih „probnih napada“ na Haiti, tvrdi TV ViVe, jeste plan „da se uništi Iran u nizu potresa koji će biti izazvani u cilju obaranja vladajućeg islamskog režima“. Iako je priča o ovoj temi kasnije sklonjena sa venecuelanske veb stranice, ostala je zabeležena na internet pretraživaču Guglu.

Inače je ova senzacija objavljena pošto je predsednik Venecuele Ugo Čaves optužio SAD da koriste ovu katastrofu kako bi zauzele Haiti. „Vlada SAD koristi ljudsku tragediju da bi vojno okupirala Haiti. Negde sam pročitao da su čak zauzeli i zgradu vlade“, rekao je stari američki neprijatelj Čaves i dodao da „Kuba ima više doktora u Haitiju od Amerike“. A stvarno, 60 pripadnika „Los medicos Cubanos” stiglo je dok se Haiti još tresao i već prvog dana operisalo je hiljadu povređenih. A Čavesova pošiljka humanitarne pomoći stigla je među prvima.

Један коментар

  1. Eto, Amerikanci osvojise i Haiti, a citav svet cuti i gleda kako se ljudi pate.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *