Noć u porodilištu

Piše Nataša Jovanović

Šest beba rođeno je u zemunskom porodilištu u noći u kojoj je ekipa „Pečata“ spremala reportažu o nastanku novog života. U zemlji u kojoj se sve manje čuje plač novorođenih, a sve više radničko roptanje i staračko huktanje, ovakve podvige morala bi da nagrađuje država…

Zemun noću, dok mimoilaze se kišobrani, a kiša uporno romori. Nasmejana, zabrinuta, bezizražajna lica, užurbano koračaju mokrim kolovozom Glavne ulice. Razoružan ovom sveopštom hitnjom, ulični prodavac novogodišnjih ukrasa istrčava pred prolaznike i nudi poslednju cenu u 2008. godini.
Čaršija živi svoj život. Veče ni po čemu drugačije od onog prethodnog ili onog koje sledi. Samo nekoliko ulica niže u zgradi zemunskog porodilišta, kao u Tomasovom „Čarobnom bregu“, satnica ide drugim smerom. Ovde se i te kako nešto dešava. I to što se dešava ima veze sa samom suštinom postanja. Neko dolazi na svet. Novogodišnje rode preleću beogradskim nebom.
Kretanje cena na slavnoj pijaci pored Dunava i druge svakidašnje stvari postaju marginalne naspram kuće koja ne liči na bolnicu, a još manje na porodilište. A upravo tamo traje drama rađanja novog života.

Šest novorođenih beba u porodilištu u Zemunu

NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA PREDVIĐANJA
Ekipa „Pečata“ donela je čvrstu odluku da dočeka zoru sa lekarima i porodiljama, da zaustavi, ovekoveči ovaj trenutak, baš zato što je epidemija prezira prema osnovnim ljudskim vrednostima, kako se čini, dostigla svoj klimaks. Jer, šta je važnije od nas samih, od dece i porodice, od ljubavi i od radosti samog života?
Načelnica porodilista KBC Zemun Ljiljana Avramović, prava žena-zmaj, otresita i samouverena, svakog dana svog života igra ulogu velike mame. Mada nije na pozorišnoj sceni nego na klizavom terenu života, ova lekarka, vodič i domaćin ekipe „Pečata“ u beskrajnoj noći u kojoj na svet dolaze novi ljudi, vešto izlazi na kraj sa stručnim timom ali i nestručnim remetilačkim faktorima, prolaznim osobama i svemogućim iznenađenjima.
Za nekoga poput nje, sva su se iznenađenja zapravo već desila u nebrojenim prethodnim iskustvima.
Biti načelnik, pedijatar, sestra i babica porodilišta podrazumeva lakoću predviđanja. Prepoznavanje glupih i komičnih situacija, ali i osećaj za nastupajuću opasnost. Generalno, uloga velike mame ovde je (kao i kod svake mame), svedena na zaštitu – da porodilja i novo biće budu kao kod kuće.
A zemunsko porodilište zaista ima dobrog kućnog duha. U bezbrojnim ružnim epizodama između zdravstvenih radnika, pacijenata, i naravno, medija, nikada ne treba zaboraviti tezinu i odgovornost ovog posla, još uvek bezobrazno manje plaćenog od sinekura političkih emisara u upravnim odborima javnih preduzeća.

FINO KONTROLISANI HAOS
U jednoj sobi leže tri porodilje koje su, nešto ranije, u istom danu, 18. decembra, postale majke. Jedna od njih već je povezala svoje čedo sa holivudskim šmekerom, Bredom Pitom, koji je, divne li koincidencije, rođen istog tog dana!
Jedna od porodilja, Ljubica Stojanović, tek je rodila junaka koji je malo požurio i nešto ranije došao na svet sa celih 3.300 grama, ali i sa epskim imenom Vukašin. Jer boj bije srce u junaka. Nešto iskonsko isijava iz tog zagrljaja majke i tek rođenog deteta.

Novorođenče u zemunskoj betaniji

Dok se ekipa „Pečata“ grdno iščuđava najmanjim i najmlađim sugrađanima, te raspreda o tome kako i najduži put počinje prvim plačom, iz operacione sale čuje se uzvik: Stiže, još jedna beba! Rodila se devojčica. Petra…
Operaciona sala nalik je na mravinjak. Fino kontrolisani haos. Ali, iz haosa je, je l` da, sve i nastalo, ne zaboravimo.
Došlo je dotle da su prisutni amateri lako i brzo poverovali kako bi ove akušerske akrobacije svako mogao da izvede u slučaju nužde, panike i odsustva stručnog osoblja. Možda, ako bi morali. Kao na filmu, bilo je i u životu. Porođaji su se dešavali u taksiju. Jedan vek ranije i na njivama. Porodiš se i vratiš se na njivu, jer dan odmiče, ne čeka…

ČUVENA CIGANSKA REZISTENCIJA
Noć odmiče. Za tri sata još tri bebe. Osim Petre, stigle su Viktorija i Iva. Tek rođene a već Zemunke! Sve se odvija munjevitom brzinom. Sa prvim udahnutim vazduhom, ova mala živa bića koja će kroz nekoliko godina šareniti beogradske parkove, u neverici trepću, mašu majušnim stopalima, prave najsimpatičnije grimase na svetu. Budući advokati, radnici i činovnici, nosioci novog poretka.

Beba u inkubatoru

Majke sa olakšanjem i smehom na usnama uzimaju dete iz naručja babice. Sledeći susret je tek za dva sata. Do tada bebu treba okupati, pregledati i prepoviti.
Viši poredak stvari u ovoj jednoj jedinoj noći, smislio je i pauzu. U lekarskoj sobi traje ispovest reporteru „Pečata“. Jedna Arapkinja porađala se sa feredžom preko glave, jedna Kineskinja krišom je hranila svoju bebu pirinčom (uhvaćena na delu od strane zgranutog osoblja). Ima puno Kineskinja. Znaju na srpskom da kažu samo „muško“ i „žensko“. A na kineskom svaki osnovac zna 15.000 slovnih znakova. Uprkos ovoj jezičkoj teskobi, puno je potomaka Lao Cea i Konfučija rođeno u zemunskom porodilištu. Pisaće im u dokumentima da su Zemunci.
U lekarskoj sobi ređaju se neobične uspomene. Jedan zadihani otac tražio je da ga hitno sprovedu do „karburatora“ (inkubatora), kako bi video dete, jedna Romkinja odbila je da se kupa, verujući da će tako „udaviti dete“. Da, uglas svi tvrde, Romkinje su bez kompleksa i najsolidarnije među sobom. Kad jedna nema mleka za dete – ima druga. Romski integrizam na delu. Urođeni otpor nepredviđenim situacijama, čuvena „ciganska rezistencija“.

ČEKANJE PRITAJENOG NEPRIJATELJA
Danas je Srbija najstarija nacija u Evropi.
U prvih osam meseci prošle godine u Beogradu rođeno je 10.282 beba, dok je u istom periodu ove godine taj broj povećan za 548 beba. Do kraja godine očekuje se da će broj rođenih beba preći 16.000, što neznatno ohrabruje s obzirom na to da je prošle godine rođeno 15.887 beba.
U jednom trenutku, iz kontrolisanog noćnog žamora, počinje komešanje i trka. Jedna beba je „zaboravila da diše“. Staje dah. Šta to zapravo znaci? Kroz nekoliko trenutaka i nevidljive asistencije lekara sve se vraća u redovno stanje. Ništa čudno, kaže pedijatarka Rada Mijajilovic, dešava se to, nije neobično, beba se brzo i lako povrati. Postoji narodno verovanje da Bog čuva ova mala bića. Bilo je puno primera volšebnog preživljavanja novorođenčadi u okolnostima koje odrasli sigurno ne bi preživeli. Nedavno je jedna beba preživela i pad aviona.
Noć u porodilištu za one koji tu dežuraju izgleda kao čekanje pritajenog neprijatelja. Uzbuna počinje onda kada je niko ne očekuje. I ove noći nastala je panika u neočekivanom trenutku. Jedna porodilja nosila je dvojke. Stefana i Lazara. Jedan se rađao karlično a drugi „naglavačke“. Sve je proteklo dobro, ali su blizanci za svaki slučaj morali biti prebačeni na neonatologiju.
Majku blizanaca kod kuće čeka i stariji sin. Koliko prinova za novogodišnju noć!
Porodilja koja ima 35 godina, koja je na svet donela malu Ivu priznaje da je potpuno  zbunjena. Još ne ume da prepozna radost. Uspela je i da se našali sa ekipom „Pečata“ na svoj račun, tvrdeći da će Novu godinu dočekati sa doktorkom u Budimpešti.

GERONTOLOŠKO DRUŠTVO
U Beogradu i Srbiji, u celini beleži se negativan prirodni priraštaj, odnosno mnogo više ljudi umire nego što se rađa, te je jasno da bi mnogo toga moralo da se uradi kako bi se dostigao nivo iz 1983. godine, kada je Beograd doživeo pravi „bebi bum“. U gradu koji je tada imao milion i po stanovnika rođeno je 21.686 beba.
Šesta beba u zemunskom porodilištu rođena je negde pred zoru. Kad je mrak najgušći. A ipak je novi život kao svetlo na kraju tunela došao sasvim očekivano, skoro bezazleno. Bila je to jedna jedina noć u životu lekara i medicinskih sestara koji u radnoj biografiji imaju bezbroj ovakvih dramatičnih dežurstava. Onaj kome je drama svakodnevnica, koji ujutro ide kući u susret svojoj porodici i sopstvenim problemima, a preturio je preko svojih leđa milion ovakvih jedinstvenih iskustava, zaslužuje svako poštovanje.
Ovih dana, srpska Vlada donela je odluku da porodiljama ne dozvoli da tokom porodiljskog odsustva primaju punu platu. Divno! Baš kako i treba i u duhu bezdušnih birokratskih režima, kojima je obnova nacije i ulaganje u potomstvo stvar ličnog izbora svakog pojedinca.
Hoće li zemunska i sva druga porodilišta u ovoj zemlji jednom biti centralne zdravstvene institucije? Hoće li neka bolja i plemenitija vlada naći načina da ovo gerontološko društvo jednom zauvek zameni za jedan novi, mladi i energičan svet koji će umeti da stvara svoj originalni univerzum? Konačno, ima li važnijeg nacionalnog pitanja kod Srba, nego što je pitanje fizičkog opstanka? Treba li o ovoj fundamentalnoj temi da razmišlja samo neki anonimni heroj-lekar, koji nikada neće postati političar, ili je to stvar za malo širu tribinu?
Kad jednom budu pronađeni odgovori na ova pitanja, verovatno će i u Zemunu i drugde biti vidljivo i prepoznatljivo iz daleka zdanje na čijim vratima piše „Porodilište“. A ne neupadljivo, kao što je ovo zemunsko, toliko neupadljivo da ga ni rode ne mogu pronaći.
Došao je dan. Život je još jednom bio iznad uredbi i dekreta.

3 коментара

  1. *..Ovih dana, srpska Vlada donela je odluku da porodiljama ne dozvoli da tokom porodiljskog odsustva primaju punu platu. Divno! Baš kako i treba i u duhu bezdušnih birokratskih režima, kojima je obnova nacije i ulaganje u potomstvo stvar ličnog izbora svakog pojedinca.*
    http://www.pressonline.rs/upload/boxImageData/2010/3/7/97220/0102-Beta.jpg

  2. Nemanja Kusturica

    Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  3. Htela bih da vas pitam nesto?Prvi put sam se poradjala u Zemunskoj bolnici,pa cu i sad.Pa me interesuje da li cu i drugi put na carski rez,posto imam epilepsiju.I da li se to zakazuje nedelju dana pre termina?Molim brz odgovor,unapred zahvalna.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *