ALEKSANDAR ĐAJA Seča

Na Bulevaru kralja Aleksandra krajem prošle nedelje posečen je prvi platan iz drvoreda koji se decenijama pruža ovom najdužom ulicom u Beogradu, nekadašnjim Carigradskim drumom, ili još ranije, Rimskim putem. To je učinjeno da bi se Beograđanima pokazalo kako su platani koji spolja deluju zdravo, zapravo zahvaćeni unutrašnjom truleži. „Pre četiri godine urađena je studija u kojoj je istaknuto da je neophodna celokupna zamena istog“, rekao je Radovan Draškić, direktor JKP „Zelenilo Beograd“. Inače, platane zasađene u ovoj ulici Srbija je dobila reparacijom, još posle Prvog svetskog rata – dok je najstariji platan u Beogradu, onaj na Topčideru prečnika sedam i po metara, zasađen između 1828. i 1832. godine, kada je podignut i konak kneza Miloša.

VINOGRADSKE MAKAZE I – PRSTI
Predstavnici građana su, međutim, istakli da se rekonstrukcija Bulevara radi na uštrb drveća i da se ono neće naknadno posaditi. „Jedan od najlepših bulevara u Evropi preko noći će postati jedan od najružnijih i ličiće na ćosavog starca. Moralno pitanje je to što se javnost obmanjuje i što oni, koji su sekli platane nestručno pre desetak godina, i sada odlučuju o njegovoj seči“, rekao je Jovan Ćirilov (kome je, istina, jednom prilikom izgorelo pozorište, a da on to nije osetio kao pitanje svoje „moralne odgovornosti“). Čak je i Čedomir Jovanović, koji predsedava Odborom za zaštitu životne sredine (da nije platana, to nikada ne bih saznao!), zatražio hitan prijem kod gradonačelnika Đilasa, kome bi prisustvovale sve stručne službe, kao i uvid u kompletnu dokumentaciju plana rekonstrukcije Bulevara.
Ne ulazeći u to da li je drveće spolja lepo, a iznutra trulo (a, šta nije?), da li treba poseći baš sve platane (ili samo one „opasne po život“), da li su u pravu „stručnjaci“ ili laici, da li je zaista reč samo o šumsko-botaničkom problemu, ili o još nekoj političko-finansijskoj ujdurmi, kako će se na kraju cela priča završiti – ipak se moramo zapitati: je li u današnjoj Srbiji, koja tone u živo blato pogrešno projektovane politike svojih vlastodržaca, uopšte moralno toliko raspravljati o seči platana na Bulevaru kralja Aleksandra, kada je više nego jasno da je, po ko zna koji put, reč o zamajavanju „širokih narodnih masa“? Jer, ako, kao što neki tvrde, i drvo oseća – oseća, valjda, i čovek, barem koliko i drvo…
Za proteklih mesec i po dana na Kliniku za plastičnu hirurgiju u Kragujevcu primljeno je više od 20 ljudi sa promrzlinama, od kojih je, nakon hirurške intervencije, četvoro ostalo bez delova tela. Onima koji su najduže trpeli niske temperature, odsečeni su prsti na nogama. Doktor Goran Azanjac, plastični hirurg, tvrdi da su svi pacijenti, koji su proteklih nedelja primljeni u Kliničko-bolnički centar, „sami, bez porodice i uglavnom bez doma. To su ljudi o kojima niko ne brine […] Milan iz Lapova živi sam, u kolibi, na njivi, pored Morave. Došao je kod nas posle deset dana od kako je promrzao. Prsti su mu, na oba stopala, bili crni. Nije pristao na operaciju, na lični zahtev je otišao iz bolnice. Čuli smo da je vinogradarskim makazama sam sebi odsekao prste…“

ČEMER I HUMOR
Kragujevčaninu Zoranu Puriću je posle četiri godine čekanja na Klinici za ortopediju i traumatologiju u Kragujevcu ugrađen veštački kuk. Njegov sugrađanin, koji sada ima 79 godina, na ugradnju kuka čekaće do 2016. godine. „Ako do tad budem živ, pitanje je da li će srce izdržati operaciju, jer ću tada imati 85 godina“, kaže on.
Milosav Milojević odležao je mesec dana u zatvoru, jer nije imao 15.000 dinara da plati kaznu za saobraćajni prekršaj. Milojeviću je saobraćajna policija iz Kuršumlije napisala prijavu zbog vožnje neregistrovanog traktora kojim je prevozio posečena drva za prodaju, što mu je jedini vid prihoda. „Kriv sam što sam vozio neregistrovano vozilo, jednostavno nisam imao novac da platim registraciju. A kada sam dobio presudu, mogao sam da biram: ili da deci obezbedim hleb, ili da platim kaznu.“
A da bi u ovom čemernom životu u Srbiji, uvek bilo pomalo i humora, makar i crnog, zadužena je ekipa epidemiologa okupljena oko čuvenog „katastrofičara“ dr Predraga Kona i „horor pandemije gripa AH1N1“: „Izraziti pad broja obolelih od novog gripa zabeležen je u poslednje tri nedelje, što je neuobičajena situacija za februar“, izjavila je članica Gradskog tima Beograda za borbu protiv gripa Nevenka Žakula. „Takav slučaj nije zabeležen ni kod nas ni u svetu (!?), pa zato treba zadržati mere opreza, naročito stoga što ne možemo da predvidimo kako će se epidemija razvijati tokom marta.“
Znači, platane treba da posečemo, jer se u poslednjih 70 godina još nijedan nije srušio. Beskućnicima moraju da odseku promrzle prste, jer kasni izgradnja Prihvatilišta. Za ugradnju veštačkog kuka, pacijenti u Srbiji će stizati na red u svojim najboljim stotim godinama. Hranioce porodica šaljemo u zatvor, jer i onako nemaju para za hleb, dok mere opreza prema gripu AH1N1, u Srbiji zadržavamo na najvišem nivou, barem dok postoji Sunčev sistem!
Vlastodršci Srbije: seča je jedna stvar, a ispiranje mozga druga. Ali, ako ih već činite istovremeno, molim vas da bude brzo – i bezbolno.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *