Razdvajanje nevinih žrtava

Srbija nije učinila dovoljno da spreči genocid u Srebrenici, kaže se u presudi Međunarodnog suda pravde u Hagu. Takva odluka nije Srbiji stvorila bilo kakvu međunarodno-pravnu obavezu. Logički se na osnovu ovakve presude mora zaključiti da je Srbija, ne odgovorna, nego kriva što je propustila da bilo šta učini (a ne nešto „nedovoljno“) da spreči pogrom i pokolj od strane muslimanskih oružanih bandi preko 3.270 Srba na području Bratunca i uništi i zapali 110 srpskih naselja. Srbija „nije učinila dovoljno“ ni da zaštiti pokolje Srba u Medačkom džepu, „Bljesku“ i „Oluji“… Proističe li iz toga neka, i kakva, pouka, ili, pak, obaveza?

Koji su i kakav zaključak iz svega toga izvukli zvaničnici Srbije?

Srpski vlastodršci odlučili su da predlože Narodnoj skupštini Srbije da donese dve rezolucije na osnovu kojih će se izvršiti razvrstavanje žrtava ratnih zločina po nacionalnoj pripadnosti. Za srpske vlasti ona Srebrenička rezolucija je prava, a druga, koja odvaja srpske žrtve sporadična je, iznuđena i utešna. Muslimanske žrtve Srebrenice biće posvećene i privilegovane, dobiće i posebnu rezoluciju, a onda će u drugoj rezoluciji biti osuđeni, kako bi rekla šefica vladajuće većine u parlamentu, „i ti zločini“ počinjeni nad Srbima! Razdvajanjem rezolucija ne čini se samo razdvajanje žrtava, nego i potpuna diskriminacija srpskih nevinih žrtava.

Odista je „teško i zamisliti veću nepravdu od razdvajanja nevinih žrtava. Moralna obaveza ljudi je da odaju podjednaku poštu, i bez razlike, svim nevino postradalim“.

No, to je samo deo problema s kojim se suočavamo.

Već je poodavno u savremenom svetu prepoznatljiva tendencija viktimizacije. Nije tek upozoravajući, nego je i alarmantan stepen u kojem su mnoge manjine počele da definišu sebe kao istorijske žrtve, ili žrtve uopšte. Time postižu i učvršćuju svoj identitet i ističu i često agresivno traže svoja prava. Sve ono što se dešavalo i što se uporno medijski i politički odigrava oko Srebrenice čini od nje tipičan primer kojim se viktimizacija može ilustrovati. Žrtva je tu, žrtva je ekskluzivna, žrtva je svetski priznata, žrtva se besramno umnožava i kvantifikuje, i živi se proglašavaju mrtvima, žrtva je isključiva jer ne priznaje nikakve druge žrtve, one mogu biti samo nižerazredne, traga se samo za kolektivnim dželatom koga treba beskrajno kažnjavati. Nije reč o pojedinačnoj krivici, o procesuiranim i osuđenim individualnim krivcima, u pitanju je nasilno traganje za krivcem koji mora biti nacija ili država. Srpski narod, Srbija i Republika Srpska.

Takav identitet koji počiva na operaciji viktimizacije ne traži izvinjenje, priznanje i saučešće, on ucenjivački, bezuslovno i ultimativno zahteva i traži pravo da ukida države, kažnjava nacije i zavojevački ovladava i dominira teritorijama. Rezolucija o Srebrenici Skupštine Srbije tome izlazi u susret, podilazi takvim strastima. To će postati još jedan dokaz da je Republika Srpska „genocidna tvorevina“ i da je kao takva i nelegalna i nelegitimna, kako tvrdi većina sarajevskih vlastodržaca. Pre tri dana, na centralnom TV Dnevniku hrvatske televizije zvanično smo mogli da čujemo da je čak onakva-nikakva proslava 18. godišnjica Republike Srpske bila „festival genocida“. Srpski vlastodršci i srpski parlament postaju tako ozbiljni saučesnici u sprovođenju plana uništenja Republike Srpske.

Dugo se i agresivno govorilo o potrebi da se u Srbiji izvrši denacifikacija i lustracija. Za tako nešto nije bilo ni osnova ni razloga. Zato se sada ovom i sličnim operacijama na silu vrši naknadna nasilna nacifikacija države Srbije i srpskog naroda. Rezolucija o Srebrenici, kojom se vrši razdvajanje nevinih žrtava, nije potrebna Srbiji, ona je potrebna samo srpskom režimu. Ona treba da podari moralni legalitet novoj eri kako bi režim stvarno započeo da vodi Srbiju sa nulte tačke – nasilnim uvođenjem Srbije u NATO.

Do te nulte tačke biće još zahteva koje treba ispuniti. Svakog 11. jula Srbija će morati da ritualno i zvanično obeležava dan sećanja na srebreničke muslimanske žrtve. Zatim će uslediti usvajanje rezolucija i raznih dokumenata kojima će se morati priznati da se na Kosovu uoči bombardovanja 1999. odista odigravala „humanitarna katastrofa“, i to samo za Albance. U onome što se još uvek zove Narodna skupština Srbije moraće da se donese zakon kojim će se zabraniti bilo kakvo nepoštovanje presuda Haškog tribunala. Posle toga uslediće „obaveza“ da se na osnovu neke presude Haškog tribunala mora izglasati rezolucija o srpskom genocidu na Kosovu, te o ugnjetavanju nacionalnih manjina u Vojvodini. Iz toga će proisteći posledice po srpske državne i nacionalne teritorije. I to nije sve.

Pristane li Hrvatska, kojim slučajem, a zbog nekih ustupaka, da povuče svoju tužbu protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Srbija bi bila spremna da odmah povuče svoju kontratužbu i tako bi zauvek u pravnom smislu povukla svoju optužnicu za genocid nad srpskim narodom za vreme ustaške Nezavisne države Hrvatske i kasnije, i to sa ili bez rezolucije srpske narodne skupštine.

Od svega je najgore to što će svi ovakvi predlozi imati većinu glasova narodnih predstavnika i narodnih poslanika. Već ih vidimo kako podnose neke amandmane, pa vlast usvaja neke a neke odbija, pa se svi onda nekako prenemažu i vade, uvijaju se, dovijaju se, govore da bi bilo bolje da je bila jedna rezolucija, ali su sada dobre i dve… i onda lepo „kao male mace“ glasaju.

Neko će od srpske vladajuće i medijske gospode sada reći da je ovde reč o nekakvoj teoriji zavere ili o nekim zlim slutnjama mrzovoljnih i zluradih proroka, i da „mi nikada ni po koju cenu nećemo…“.

Hoćete, gospodo, i te kako hoćete! Kad se krene putem kojim ste krenuli ne samo da hoćete, nego morate. Vi morate, a Srbija će još uvek moći da izabere.

10 коментара

  1. Simptomaticno je da je predsedniku Tadicu odjednom palo na pamet da Parlament Srbije donese Razoluciju o Srebrenici.Kao prvo, koliko znam, kod nas je parlamentarno uredjenje, a ne predsedničko.Kao drugo, poredak stvari trebao bi biti obrnut…. da parlament, kao najvisi organ vlasti odredjuje i odlucuje sta će na svojim sednicama raditi. U opticaju je bilo donošenje samo jedne Rezolucije. Medjutim kada je opozicija htela da u istu ubaci i ostale žrtve rata. Pošto je zadatak Predsednika bio donosenje samo jedne Rezolucije o Srebrenici, a opozicija se umešala sa ostalim žrtvama, onda se Predsedsednik dosetio da Parlament može doneti i dve Rezolucije, jedna za Srebrenicu a druga za ostale žrtve rata u bivsoj SFRJ. Tu smo upali u zamku, čitaj predsenik, podelivši žrtve na važne i manje važne. Žrtva je žrtva, bilo da je stradala u Srebrenici, Sarajevu, Bihaću, Bratuncu itd. Zločin je zločin ma gde se on desio i ko ga učinio. Sve isto treba osuditi. Zato je u pravu opozicija u Parlamentu Srbije sto traži jednu Rezoluciju o svim zločinima u bivšoj SFRJ, ma gde se oni desili.

  2. Ne budite naivni, nije mu nista odjednom palo napamet za rezoluciju o Srebrenicu. To su direktive koje mu Brisel nameće a on ih verno sprovodi! Nažalost vi ste ga izabrali?! Užas i sramota… Oni nemaju pravo da to rade srpskom narodu!

  3. Muslimani su za Srebrenicu zeznuli cijeli svijet svojom lažnom propagandom a pouzdano se zna da je za pola manje stradalo muškaraca koji su se naoružani povlačili pod vatrom.

  4. Mi smo jedini narod na svetu koji prihvata da je kriv čak i onda kada niko to od njega ne traži.

  5. Ако сада не кажемо ” Не “, не знам када ће нам се указати озбиљнија прилика за крај дуготрајног понижавања.

  6. Srbi moji naivni!!! Muslimani su tadicevi zemljaci – on je roodjen u Sarajevu od majke Hrvatice – njemu su blizi Musllimani. On svakim svojim gestom nastoji da naskodi Srbima.Pogledajte samo ko su mu bliski saradnici= Dulic – Hrvat cija je sestra bila takodje ministar i upropastila nasu poljoprivredu. Sa Pajticem je na ponocnoj misi u katedrali u Subotiici – GOOGLE |Tadic na ponocnoj misi u Subotici| – znaci on nije pravoslavac i Srbi su mu poslednja briga. CIA ga je instalirala i radi za CIA.

  7. U pravu si gvozdene totalno…sramota je sto je samo srs protiv takvog akta…sve ostalo su indijanci izgleda

  8. Nisu izdajnici Nikola, nemaju sanse da se javno oglase…pa se stvara privid da *je vaskoliko srpstvo* za rezoluciju.

  9. Srbe ubijaju – zar ne ?
    Naravno! Srbi bi da imaju samoupravnu Srbiju i uopste, veoma su zli.
    Umesto za Gorbacova i njemu slicnog korisnog idiota, glasali su za Milosevica i to Slobodana, koji nije u stanju da shvati da Evropa mora biti natovska i imperijalisticka a nikako socijalisticka. Srbija je stala na put privatizaciji sto je neoprostiv greh za Jevropu tiranku.

    Takvu Srbiju Jevropa je pokusala da umori embargom i medijskom propagandom.
    Dakle, Srebrenica je “genocid” samo zato sto su se Srbi u BIH drznuli da brane svoje gole zivote. U uslovima kada Jevropa (Djura Jaksic, tacno -! Taj pesnicki genije!) Jevropa sva zedna krvi,vodi genocidnu politiku prema gordim Srbima, samo-odbrana srpskog naroda, te izmucene i iscrpljene zrtve svakojake agresije najmocnijeg vojnog pakta u svetu, postaje GENOCID. Muslimani, ustase i svakojake belosvetske ubice mogu da ubijaju goloruki narod pravoslavne vere sirom bivse Jugoslavije a taj narod ne sme da ima svog Mladica i svoje junake! SRBIN NE SME DA SE BRANI! On je genocidan kada se brani.
    Srebrenica je jezovita laz kojom manipulisu imperatorske sluge na mig imperatora, kome rata nikad dosta!!
    Hteli su rat, dobili su rat i ako je Srbin uzeo pusku da se brani nije genocidan! Utoliko pre sto je Srbin autobusima na sigurno prebacio zene i decu. A onda na megdan pozvao iste one palikuce i teroriste koji su kukavicki ubili 3200 Srba iz okoline Srebrenice.

    Da je Tadic predsednik kakav nije, trazio bi otstetu od Nato vojnog pakta za sve zrtve i sva razaranja. Trazio bi povracaj naseg kapitala koji je zaplenjen u stranim bankama! A kao najvaznije, trazio bi obestecenje za najvecu zrtvu: za bratstvo-jedinstvo medju Jugoslovenskim narodima.
    Sada od Srba traze da ljube Jevropu-svu-krvavu od zlocina. Zlocina nad Srbima. Da zaborave Nis, Kragujevac gde su goloruki radnici branili svoje fabrike …….

  10. Srebrenica je pokrice, opravdanje, skretanje paznje sa zverskim ubistvima Srba u Sarajevu, sa pojacanim brojem mrtvih, u Sarajevu je ubijeno oko 5.700 civila, a cifra mora da bude veca pa je 8.000, a Tadic je takav kakav je..makar *ostavka je moralni cin*, kako su tvrdili i porucivli Milosevicu,….. ?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *